четвртак, 29. новембар 2018.

LJUBAV PREMA KONJIMA PORODIČNA CRTA DROBČEVIĆA

Dvanaestogodišnji dečak Čedomir Drobčević iz Lešnice kod Loznice, od malih nogu gaji veliku ljubav prema konjima, za koje se često kaže da su najplemenitiije i najlepše životinje.


Ovaj učenik šestog razreda Osnovne škole "Petar Tasić" u Lešnici, kaže da je konje zavoleo uz deda Anta, koji ga je još kao trogodišnjaka vodio u štalu.
"Zavoleo sam konje od malih nogu i sa zadovoljstvom odlazim u štalu da ih nahranim napojim i istimarim. Oni su veoma pametme i dobre životinje, koje je lako zavoleti", priča Čeda.
U ranom detinjstvu je Čeda naučio i da jaše i kočijaši, a od pre dve godine sa svoja dva konja i fijakerom učestvuje samostalno na Fijakerijadama u Podrinju i Mačvi.
Na nedavno održanoj Fijakerijadi u Drenovcu kod Šapca nagrađen je peharom i zahvalnicom kao najmlađi samostalni fijakerista.
Pored Čede, na fijakeru je uvek uz njega i mlađi brat Todor koji ima šest godina.
Do sada su na različitim fijakerijadama osvojili oko 30 pehara i nagrada za najmlađe učesnike,  najlepše konje,  očuvanje tradicije,  najbolju opremu...
Na svim nastupima dvojica braće su obučeni u srpsku narodnu nošnju. Čeda je i učesnik  tradicionalne manifestacije Hajdučko veče, koja promoviše srpske narodne običaje.
Konji i fijaker su porodična tradicija Drobčevića koju sada nastavlja Čedomirov otac Mihailo.
On kaže da mu je drago što sinovi gaje ljubav prema konjima, što je porodična crta Drobčevića.
"Naučili su da se druže i igraju sa njima, a učestvuju i na brojnim takmičenjima u kočijašenju po Srbiji. Meni je zadovoljstvo videti decu radosne u društvu  ovih posebnih i dragih životinja", govori Mihailo.
U narodu se često kaže  da su konji najplemenitije i najlepše životinje i da svaki kontakt s njima ima terapeutski učinak
Konji se ne vole samo zbog njihovog izgleda, boje ili pasmine već zbog ponašanja i postupka kada su u društvu čoveka.
Konji su plemeniti i zahvalni onima koji šire neskrivene emocije prema njima!
Tu zahvalnost i plemenitost osećaju i Drobčevići, kao porodično nasleđe, kroz tri generacije.






Tekst: Zorica Gačić
Foto: privatna arhiva

четвртак, 1. новембар 2018.

ZA KRATKO VREME POSTIGAO MNOGO

Mladi uspešni pčelar Dragan Radičević (29) iz Loznice, primer je da se sa upornim radom i stalnim učenjem, može postići mnogo.


Sve je počelo 2000. godine, kada je Dragan kao jedanaestogodišnjak dobio na poklon od strica dve košnice. Sve do 2014. godine rad sa pčelama bio je iz ljubavi i hobija, da bi pre četiri godine odlučio da se profesionalno posveti pčelarstvu kada je imao 20 košnica.
Sada već ima 280 košnica, što ga svrstava u red ozbiljnih profesionalnih pčelara u ovom delu Srbije.
Dobitnik je dva priznanja za doprinos u razvoju pčelarstva Saveza pčelarskih organizacija Srbije i desetak medalja za kvalitet meda.
"U sopstvenoj radionici izradjujem košnice i delove košnica. Bavim se proizvodnjom meda sakupljanjem polena i proizvodnjom matica. Seleći sam pčelar i selim paletnim tipom seobe", priča nam Radičević.
 Na pitanje kako je sve postigao za ovo kratko vreme, odgovara da se sve može uz jasno postavljen cilj i želju za napretkom.
"Svakodnevno učim i napredujem u ovom poslu. Željan sam novih saznanja. Išao sam na savetovanja i konsultacije kod starijih pčelara i stručnjaka iz ove oblasti. Uz dosta učenja,  rada i odricanja, eto  stiglo se do ovih rezultata", pojasnio je Radičević.
Na ovaj posao odlučio se lako i jednostavno, želeći raditi sopstveni posao i živeti od toga.
I sve se to isplatilo. Živi sasvim pristojno od svoga rada, pa preporučuje  drugim mladim ljudima da krenu u sopstveni biznis.
Njegova preporuka početnicima u ovom poslu jesta da se od pčelarstva može pristojno živeti, ako se na pravi način priđe poslu.
"Sve zavisi koliko ozbiljno se posvetite i koliko ozbiljno uložite i sebe i vreme i sredstva. Ja sam svoj zivot posvetio pčelama i pčelarstvu i  trenutno ne razmisljam o bilo kom drugom poslu". rekao je Radičević.